Tuesday, December 22, 2009

Cuatro caminos cinco destinos

Da li ste gledali Before sunset i Before sunrise?
Mislim da je za film najvažnije da se pogleda u pravo vreme.
Ništa nije slučajno i svuda se kriju mali znaci i poruke. Samo ih mi ne vidimo uvek.
Ja sam se u poslednje vreme prepustila gledanju filmova po osećaju.
Neki su mi došli sami, a neki po preporuci. Bitno je da su došli u pravo vreme.
Nekada se zapetljam i ne znam šta dalje i kako. Sve mi deluje konfuzno i zamršeno. 
Tada je dobro pogledati film. Prosto se opustite i dozvolite sebi da se prepoznate u tom nekom liku i situaciji. I eto dobrog saveta, a možda i rešenja.
U poslednjih dva meseca sam ponovo pogledala filmove koji mi se pre nisu dopadali. Među njima su i Into the wirld, Before sunset, Before sunrise, 500 days of summer...
Neverovatno koliko sam toga pronašla i otkrila. Jednostavno je bilo pravo vreme i mesto.
Obožavam pazl. Verujem da je ceo život jedna velika slagalica. Delovi ne mogu da se izgube, nego samo da se zature (iz nekog razloga) i onda ponovo pronađu. Baš kao i ljudi koje ne vidimo jako dugo i onda kada ih sretnemo sve se uklopi i klikne na neki super način.
Desilo mi se da upoznam nekoga i onda shvatim da se već znamo. Da smo svo vreme tu i vrtimo se u nekim svojim zamišljenim krugovima, mimoilazimo godinama i onda se sretnemo. Mnogo volim taj osećaj da upoznam nekoga koga znam i svo vreme je tu, a nije.
Uhvatio me onaj specifičan osećaj kraja godine. Kao da se Univerzum ubrza i sve što nešto počne da se rešava na brzinu. Točkići se okreću i škljockaju i sve se neverovatno brzo i precizno uklapa.Poslednja nedelja u decembru je zaključak i suma svih utisaka i događaja koji su se dešavali mesecima. Pomalo sam umorna, ali sam i jako srećna.
Ovo je zaista bila uzbudljiva godina. Život mi se izvrnuo naopačke od januara do decembra. Sve sve se promenilo. Ja sam se promenila. Ovo je godina uuuubrzanog odrastanja i shvatanja bitnih bitnih stvari. Jedna od onih važnih i značajnih godina "do tada i od tada".
Toliko toga želim da uradim. Verujem da ću i uspeti! Znam da hoću. 

Puno ljubavi i želje, začiniti sa dobrim planovima i puno hrabrosti.
Sve to umešati i zasladiti slatkim snovima. Prošarati i ukrasiti dobrim putevima i zaliti mirnim morem. Kolač služiti topao, na suncu, uz osmeh. Najslađe je podeliti sa nekim.

Cuatro caminos cinco destinos  - Four ways five destinations.

Monday, December 21, 2009

Buf BuFf BuFfF

Dešava mi se da ne mogu da govorim. Da, zaista se i meni to dešava. Prosto se ućutim. Iznuta sve kulja i ne znam kako bih objasnila kako se osećam i kako da kažem i izgovorim. Plašim se da ću pući, da ne postoje reči kojima mogu dobro da objasnim. Zuji zuji zuji u glavi. Možda zato imam vrtoglavice. 
Da li je moguće da u trenutku osećam toliko toga?!

Setila sam se.
To je to.


Sada je lakse. Uzdah pa izdah. Ponovo dišem... Uspela sam.

Sunday, December 20, 2009

This must be it!

Probudila sam se u 10:30.
Napolju je i dalje sneg.
Ja i dalje imam problem sa organizacijom.
Toliko toga mi se mota po glavi.
Planovi planovi planovi.
Koncentrišem se da mislim pozitivno i da pišem sve. Tako će moje misli i želje postati konkretna slova na papiru i biću bliže ostvarenju cilja. Barem za pola puta bliže.
Čitam fenomenalnu knjigu o umeću ratovanja. 
Živeti u trenutku. To je jedan od mojih ciljeva. Da uspem da živim i uživam u trenutku.
Puno sanjam. 
Noću i na javi.
I dalje bojkotujem sneg i nisam bila na Kališu.
Madonna Celebration dupli cd je i dalje broj jedan!
Nisam se još videla sa svima od kada sam došla.
Kockice se i dalje uklapaju i sve je luđe i luđe.
Volim ovaj osećaj pred kraj godine.
Gleda mi se film "Sam u kući". To uvek gledam za praznike.
Neverovatno uzbuđenje oko godine koja predstoji i maštanje šta sve može da se desi.
Toliko je mogućnosti, a ja znam da će biti fantastično.
Baš kao što kažu moj drug Joca i Barak Obama - YES, I CAN!
Uvek.

Friday, December 18, 2009

Širom otvorenih očiju

U kolima sam. Idem kod Đoleta na kuvano vino. Napolju je minus osam. Treba naći načina da se zagrejemo na ovu hladnoću. Kuvano vino je sasvim ok za petak veče. 
Probijam se kroz guzvu, vejavicu i belo-siva brdaaa po putu. Moj mali auto puhće ali ide. Drži se dobro. Nedavno sam ga registrovala na svoje ime i u saobraćajnoj piše LIMUNZINA.
I tako ja vozim moju limunzinu Matiz zvanu Mata zakrčenim Bulevarom Revolucije. Slušam radio. Sve se magli i ja šizim jer više ne vidim kuda idem i polako zaboravljam gde sam krenula. Nos mi se zacrveneo i šmrckam u ritmu muzike.
A onda počinje pesma! PEEEE SSSSS MMMM AAAAAA i sve se menja.
Čuju se bubnjevi i gitare, preplavljuje me vrelina i neka neopisiva radost.
Last night I dreamt of san pedro 
Just like I'd never gone, I knew the song
A young girl with eyes like the desert
It all seems like yesterday, not far away...

Napuštam Bulevar Revolucije i skrećem u prvu ulicu desno. 
Sunce mi sija u lice, palme su svuda okolo, oblaci kao krem u kafi. Zvuci dopiru sa svih strana.
Potpuno oduševljena izlazim iz kola. Pljus, u moru sam do kolena. Taalasi šuškaju... mmmm
Prilazi Joca sav nasmejan i pruža mi Mojito. Krećemo da đuskamo kako samo mi umemo i da pevamo na glas I want to be where the sun warms the sky
When it's time for siesta you can watch them go by
Beautiful faces, no cares in this world...
Osećaj je fenomenalan. Vetrić u kosi... Savršena svežina.
Muzika postaje sve glasnija, oko nas masa nasmejanih lica.
Naglo je pala noc. I dalje smo na plaži. Smejemo se i uzivamo. Potpuno opuštanje sa dodacima ruma i sveže nane.
Đuskali smo i pevali do rano ujutju. Bio je to najlepši izlazak sunca. 
Vučemo se umorni i srećni do kafeterije. Ispijamo jaku crnu kafu i grickamo karamel vafle da se razbudimo. Prepričavamo događaje dok delimo poslednje cigarete iz pakle. Savršeno jutro. More je mirno i svetlucavo, čuju se samo ptice.
Tropical the island breeze
All of nature wild and free
This is where I long to be. 
This is where I long to be. This is where I long to be.
Popili smo kafu. Bliži se podne. Pozdravljam se sa Jocom i sedam u kola. Vozim dugoo u rikverc i ponovo ulazim u Bulevar Revolucije. Zvuk brisača koji grebu staklo me vraća u realnost. Opet mi se ledi nos. Skrećem u Požarevačku ulicu i parkiram se. Žurim uz stepenice da prepričam Đoletu gde sam bila i šta se neverovatno desilo. Otvara vrata i gleda me zbunjeno. "Jel to neka nova moda? Mislim, to sa cvećem u kosi. Super izgleda, ali ko još nosi cveće u kosi u decembru". Smejem se i ulazim u kuću. Za mnom ostaje trg od peska. "Stavi vince da se kuva, svašta imam da ti pričam".

Tuesday, December 15, 2009

Došla sam kući


Ne, ja ne živim na Zlatiboru, to je samo mećava u BeGe-u.
Kakav šok! :)

Saturday, December 12, 2009

Sharki & Zorz





Danas sam bila u akvarijumu.
Sada jaaaaaaako zurim pa cu na brzake da dodjam par slika, a detaljni izvestaj sledi :)

Friday, December 11, 2009

Jos malo pa nestalo

Ostalo je jos tri dana do mog povratka kuci.
Taaaaman sam se navikla na Dubai i zivot ovde. Jako mi je lepo... Previse lepo. To me i plasi! :)
I recite vi meni kako da dodjem kuci kad:
kod kuce nema 36 spratova
nema trznih centara sa skijalistem i najlepsim krofnama
ne sluzi se liker uz kafu :)
nema mladih divnih komsija kod kojih moze uvek da se svrati na jednu meraklijsku kaficu
kod kuce mi nije Joca
kod kuce je sada zima
ne nose se bretele i japanke i ukljucuje klima (osim kada greje)
nema Libanskih restorana na svakom cosku
nema plaze i mora u krugu od 500 kilometara
nema autoputa u sred grada
ne obavestavaju na svetecim tablama da ce biti kise ili pescane oluje
pa da...kod kuce nema pescane oluje
kod kuce Plazma ne vredi nista, a ovde je suvo zlato
nema svih tih svetlecih stvarcica koje mame pogled non stop
nema najvise zgrade na svetu
nema Burger King-a (mailto:!@#$%^...)
nema diskoteke Zink u hotelu Plaza i najboljih afterpartija u stanu 3608 (to smo mi) :)
kod kuce nema toliko vestackih sisa
nema filipinaca i indijaca
nema da se natoci pun rezervoar za deset evrica
nema Starbucks-a
nema surfera
nema....jok....nema mnogo toga.
Da vam kazem nesto, mnogo toga nema kod kuce u mom Beogradu, ali kao sto moja mama kaze "ko zna zasto je to tako dobro". Sigurno ima neki dobar razlog zasto ja sad zivim bas tamo, a ne ovde :) Kod kuce su mi MOJI i jedva cekam da ih sve vidim.
Nadam se da cu u aprilu opet doci u Dubai. Ovde ne postoji vreme i prostor, samo ljudi. Potpuno sumanuto :)


Pus pauza ispred zgrade. U Dubaiju NEMA pusenja u zatvorenim prostorijama :)